Rok valjanosti

Svaki ljekarnički proizvod ima određeni rok trajanja u kojem je garantirano da (uz pravilno čuvanje) proizvod zadržava svoja ljekovita svojstva. Rok trajanja mora biti jasno naznačen na ambalaži, bilo u obliku roka valjanosti (na lijekovima obično označen kao EXP mjesec/godina, pri čemu je lijek valjan do kraja mjeseca naznačenog na ambalaži) ili datuma, odnosno mjeseca proizvodnje, obično označenog simbolom tvornice, uz prateću uputu koliko mjeseci ili godina od navedenog datuma proizvodnje je proizvod valjan.

Još jedan od simbola koji se najčešće nalazi na kozmetičkim proizvodima je simbol lončića s oznakom mjeseci koji se zove PAO (period after opening/ period nakon otvaranja) koji označava koliko mjeseci nakon otvaranja se kozmetički proizvod može koristi. No, kako moramo pravilno odložiti stare lijekove i njihovu ambalažu po isteku roka valjanosti?

Primjer EXP – rok valjanosti lijeka, lijek je valjan do zadnjeg dana u mjesecu, primjer PAO-a (Period after opening, period nakon otvaranja), proizvod je valjan 6, odnosno 12 mjeseci nakon prvog otvaranja

Koji otpad ljekarna smije, a koji ne smije zbrinjavati?

U Hrvatskoj su sve ljekarne dužne zbrinjavati farmaceutski otpad, bilo da se radi o lijekovima koji su neupotrebljivi zbog isteka roka valjanosti ili su oštećeni, rasipani ili neupotrebljivi zbog drugih razloga. Farmaceutski otpad se dijeli u neopasan farmaceutski otpad (većina lijekova, krema, masti, kapljica i sličnih proizvoda i njihova ambalaža), opasan farmaceutski otpad (citotoksični i antiinfektivni lijekovi) te kontrolirane lijekove (narkotici). Ljekarne također moraju zbrinjavati i ostatke sirupa (antibiotika i drugih tekućih lijekova).

U svakoj ljekarni mora se nalaziti poseban spremnik u koji pacijenti mogu odložiti stare lijekove. Lijekove možete donijeti u ljekarnu na zbrinjavanje u originalnoj ambalaži ili čak samo u primarnoj ambalaži (blisteru ili plastičnoj posudici) od koje ste prije toga odvojili kutiju i uputu koje se slobodno mogu odložiti u spremnik za recikliranje papira i kartona.

Ljekarne nisu dužne zbrinjavati infektivni medicinski otpad (igle, lancete, šprice, skalpele i slične proizvode), on se može odložiti u reciklažnom dvorištu. Preporuča se da se takav otpad skuplja u čvrstu staklenu ili plastičnu ambalažu prije odlaganja. Otpad nastao od veterinarskih lijekova i proizvoda dužne su zbrinjavati veterinarske ljekarne i ambulante.

U svim zeljama EU farmaceutski otpad se prikuplja u ljekarnama, osim u nekim pokrajinama u Njemačkoj u kojima se otpad slobodno odlaže u otpad iz kućanstva. Radi se o pokrajinama u kojima se sav otpad iz kućanstva spaljuje prije odlaganja pa se procesom spaljivanja unište lijekovi i više nisu opasni za okoliš.

U Hrvatskoj se otpad iz kućanstava odlaže na odlagališta bez obrade pa se iz toga razloga lijekovi posebno prikupljaju u ljekarnama. Farmaceutski otpad predstavlja opasnost po zdravlje i zahtjeva poseban tretman i obradu.

Farmaceutski, citotoksični te kemijski i slični opasni medicinski otpad uglavnom se izvozi na obradu (u Austriju, Italiju i Njemačku), a samo manji dio se zbrinjava u Hrvatskoj, najčešće postupkom spaljivanja na visokim temperaturama.

Lijekovi u okolišu

Prisutnost farmaceutika u okolišu je posljedica njihove proizvodnje, uporabe u liječenju i proizvodnji hrane te nepropisnog odlaganja. Dospijeće farmaceutika u vodeni okoliš može rezultirati njihovim unosom u hranidbeni lanac. Posljedično, izloženost ljudi farmaceuticima iz okoliša povezuje se s konzumacijom hrane biljnog i životinjskog porijekla te pitke vode. Dosadašnjim studijama detektirani su brojni farmaceutici u okolišu te utvrđene njihove koncentracije, no vrlo malo se zna o njihovom ponašanju i sudbini u okolišu kao i negativnom utjecaju na zdravlje ljudi.

Procjenjuje se da gotovo 80% farmaceutika u trenutačnoj uporabi završi u okolišu u izvornom obliku. Najveći dio se ispusti u okoliš prilikom nepotpune obrade otpadnih voda iz tvornica lijekova jer je većina metoda obrade otpadnih voda nedovoljno učinkovita da bi se lijekovi potpuno uklonili. Analizom otpadnih voda u rijeci Savi, nizvodno od mjesta ispusta tvornice lijekova, pokazalo je da je izmjerena koncentracija antibiotika azitromicina u vodi viša čak i od koncentracije antibiotika u ljudskom tijeku tijekom uzimanja lijeka. Drugi veliki izvor lijekova u otpadnim vodama je raširena prekomjerna veterinarska upotreba lijekova zbog česte upotrebe antibiotika i drugih lijekova pri uzgoju životinja za hranu.

U studiji objavljenoj 2019. godine u kojoj je bila uključena i Hrvatska, ispitivana je prisutnost farmaceutskih supstanci u površinskim vodama. Otkriveno je čak 477 supstanci iz svih skupina lijekova, od antibiotika, lijekova protiv bolova i antidepresiva, lijekova za visoki tlak do hormona porijeklom iz kontracepcijskih tableta (u 20% uzoraka). Lijekovi poput ibuprofena i diklofenaka su otkriveni ne samo u vodi nego i u riječnoj ribi. Najopasnijima se smatraju antibiotici, ne samo zbog direktnog utjecaja na zdravlje vodenih organizama nego i zbog uloge u širenju antibiotske rezistencije.

Posebno je zabrinjavajuće što se lijekovi i njihovi dosad poznati razgradni produkti koji završe u okolišu mogu dalje razgrađivati i kemijski mijenjati čime nastaju potpuno nove i dosad neistražene kemijske supstance.

Detektirane skupine lijekova u europskim vodama, udio terapijske skupine u odnosu na ukupan broj detektiranih farmaceutika.

Odgovorno odlaganje lijekova je važno jer nepravilnim odlaganjem lijekovi završavaju u našem okolišu. Iako su neke studije pokazale da su negativni učinci na zdravlje ljudi i životinja minimalni, nemamo dovoljno podataka o posljedicama dugoročnog izlaganja niti o mogućim učincima sve većih koncentracija raznih farmaceutika u vodama. Obzirom da njihova potrošnja postepeno raste s godinama potrebna su daljnja istraživanja i edukacija ljudi o važnosti pravilnog odlaganja lijekova.

Literatura:

Autor: Ivana Sabol, mag. pharm.
×