Vitamin C ili askorbinska kiselina u vodi je topljivi vitamin prisutan u voću i povrću. Mnoge životinje mogu ga same sintetizirati, a kako ljudi nemaju tu sposobnost moraju ga unositi hranom ili suplementima.

Malo povijesti

Polovicom 18. stoljeća mornari su znali da moraju jesti naranče i limune kako bi spriječili i liječili bolest skorbut iako nisu znali za vitamin C. Bolest je poznata još od antičkih vremena, a simptomi su umor, potkožna krvarenja, teško zarastanje rana, ispadanje kose i zubi, upala desni, oslabljeno vezivno tkivo i kosti. Međutim danas je skorbut vrlo rijedak. Tek dva stoljeća kasnije vitamin C prvi je izolirao mađarski nobelovac Albert Szent-Györgyi.

Uloga

Kao što smo rekli, nedostatak vitamina C uzrokuje bolest skorbut. Simptomi su umor, potkožna krvarenja, teško zarastanje rana, ispadanje kose i zubi, upala i krvarenje desni, oslabljeno vezivno tkivo i kosti. Međutim, bolest je danas vrlo rijetka.

Vitamin C ima mnogobrojne i vrlo važne funkcije u organizmu. Sudjeluje u sintezi kolagena, karnitina, nekih aminokiselina te je bitan za funkcioniranje brojnih enzima. Snažan je antioksidans koji štiti stanice od oštećenja slobodnim radikalima te obnavlja druge antioksidanse u organizmu (vitamin E). Najviše je prisutan u leukocitima, očima, nadbubrežnim žlijezdama i mozgu.

Iz svega navedenoga jasno je zašto se već desetljećima provode brojna istraživanja u vezi vitamina C. Tako ima naznaka za povoljan učinak kod kardiovaskularnih, malignih, neurodegenerativnih bolesti, makularne degeneracije i katarakte, ali potrebna su dodatna istraživanja. Neizostavan je u funkcioniranju imunološkog sustava. Bitan je i za apsorpciju željeza. U tijeku su brojna ispitivanja vitamina C u prevenciji i liječenju nove koronavirusne bolesti (COVID 19) te se rezultati još očekuju.

Koliko?

Iako je nobelovac Linus Pauling zagovarao unos visokih doza, danas to nije preporučljivo. Za odraslu osobu optimalan unos iznosi oko 90 mg dnevno. Povećane potrebe imaju pušači (za 35mg više od nepušača), trudnice, dojilje, sportaši, ljudi izloženi težim fizičkim i psihičkim naporima, oboljeli od AIDSA, hipotireoze, izloženi stresu, zagađenjima iz okoliša, kod neadekvatne prehrane i nekih bolesti sa smanjenom apsorpcijom. Organizam može iskoristiti najviše 200 – 400 mg (individualne razlike) uzetog odjednom, a kod doza većih od 500 mg apsorpcija se smanjuje i višak izlučuje. Za odrasle osobe nije preporučljivo uzimati količine veće od 2000 mg.

Predoziranje, interakcije?

Vrlo je siguran za korištenje, nije toksičan, no kod dugotrajnog uzimanja jako visokih doza može doći do proljeva, drugih gastrointestinalnih problema, a u nekih ljudi koji imaju predispozicije mogu se javiti bubrežni kamenci. Stupa i u interakcije s nekim lijekovima – smanjuje učinak flufenazina (antipsihotik) i varfarina kod doza većih od 1000 mg, povećava apsorpciju aluminija iz antacida pa ih je potrebno uzimati uz 2 sata razmaka. Povećava koncentraciju estrogena iz oralnih kontraceptiva, dok acetil-salicilna kiselina može smanjiti razine vitamina C u organizmu. Vitamin C može smanjiti učinak kemoterapije ako se koriste istovremeno. Može utjecati i na vrijednosti laboratorijskih nalaza.

Suplementi ili prirodni vitamin C?

U dodacima prehrani vitamin C je najčešće u obliku askorbinske kiseline, ali dolazi i u obliku soli- natrijev ili kalcijev askorbat, Ester C, u kombinaciji s bioflavonoidima, liposomalni oblik, oblik s produljenim oslobađanjem. Vrlo je malo znanstvenih dokaza o boljoj apsorpciji pojedinih oblika. Prirodni i sintetski vitamin C imaju istu bioraspoloživost i aktivnost. Najbolji izvor vitamina C je voće i povrće jer sadrži i druge vitamine, minerale, vlakna koji su također potrebni organizmu: crvena paprika, grejp, kivi, brokula, jagode, naranče, rajčice, zelje, krumpir…

Zaključak

Vitamin C ima mnogobrojne funkcije i potrebno ga je unositi, najbolje prehranom, a može i kroz suplemente. Kao i u svemu bitno je ne pretjerivati – do 400 mg dnevno. Kod prevencije brojnih oboljenja naglasak se stavlja na uravnoteženu prehranu, tjelovježbu i dovoljno sna.

Autor: Kristina Novak, mag. pharm.
×