Vitamin C ili askorbinska kiselina je vitamin topljiv u vodi, a prisutan je u svježem voću i povrću. Mnoge životinje mogu ga same sintetizirati, a kako ljudi nemaju tu sposobnost moraju ga unositi hranom ili suplementima.
Povijest vitamina C
Polovicom 18. stoljeća mornari su znali da moraju jesti naranče i limune kako bi spriječili i liječili skorbut, bolest koja je izravna posljedica nedostatka vitamina C, iako nisu znali za vitamin C. Skorbut je bolest poznata još od antičkih vremena, a simptomi su umor, potkožna krvarenja, teško zarastanje rana, ispadanje kose i zubi, upala desni, oslabljeno vezivno tkivo i kosti. Međutim danas je skorbut vrlo rijedak. Tek dva stoljeća kasnije vitamin C prvi je izolirao mađarski nobelovac Albert Szent-Györgyi.
Uloga vitamina C
Vitamin C ima mnogobrojne i vrlo važne funkcije u organizmu. Sudjeluje u sintezi kolagena, karnitina, nekih aminokiselina te je bitan za funkcioniranje brojnih enzima. Snažan je antioksidans koji štiti stanice od oštećenja slobodnim radikalima te obnavlja druge antioksidanse u organizmu (vitamin E). Najviše je prisutan u leukocitima, očima, nadbubrežnim žlijezdama i mozgu.
Iz svega navedenoga, jasno je zašto se već desetljećima provode brojna istraživanja u vezi vitamina C. Tako ima naznaka za povoljan učinak kod kardiovaskularnih, malignih i neurodegenerativnih bolesti, makularne degeneracije i katarakte. Neizostavan je u funkcioniranju imunološkog sustava. Bitan je i za apsorpciju željeza.
Doziranje
Iako je nobelovac Linus Pauling zagovarao unos visokih doza, danas to nije preporučljivo. Za odraslu osobu optimalan unos iznosi oko 90 mg dnevno. Povećane potrebe imaju pušači (za 35 mg više od nepušača), trudnice, dojilje, sportaši, ljudi izloženi težim fizičkim i psihičkim naporima, oboljeli od AIDSA, hipotireoze, bolesti sa smanjenom apsorpcijom, izloženi stresu, zagađenjima iz okoliša ili svi oni koji se neadekvatno hrane.
Organizam može iskoristiti najviše 200 – 400 mg (individualne razlike) kod jednog unosa vitamina, a kod doza većih od 500 mg apsorpcija se smanjuje i višak izlučuje. Iako su maksimalne doze za odrasle do 2000 mg na dan, ipak je preporučena doza za odrasle do 1000 mg na dan jer je sve iznad toga upitnog djelovanja.
Kontraindikacije
Vitamin C vrlo je siguran za korištenje, nije toksičan, no kod dugotrajnog uzimanja jako visokih doza može doći do proljeva, drugih gastrointestinalnih problema, a u nekih ljudi koji imaju predispozicije mogu se javiti i bubrežni kamenci.
Stupa i u interakciju s nekim lijekovima – smanjuje učinak flufenazina (antipsihotik) i varfarina kod doza većih od 1000 mg, povećava apsorpciju aluminija iz antacida pa ih je potrebno uzimati uz 2 sata razmaka. Povećava koncentraciju estrogena iz oralnih kontraceptiva dok acetil-salicilna kiselina može smanjiti razine vitamina C u organizmu.
Vitamin C može smanjiti učinak kemoterapije ako se koriste istovremeno. Može utjecati i na vrijednosti laboratorijskih nalaza.
Suplementi ili prirodni vitamin C?
U dodacima prehrani vitamin C najčešće dolazi u obliku askorbinske kiseline, ali dolazi i u obliku soli kao natrijev ili kalcijev askorbat, Ester C, u kombinaciji s bioflavonoidima, liposomalnom obliku i obliku s produljenim oslobađanjem.
Vrlo je malo znanstvenih dokaza o boljoj apsorpciji pojedinih oblika.
Prirodni i sintetski vitamin C imaju istu bioraspoloživost i aktivnost. Najbolji izvor vitamina C su svježe voće i povrće jer sadrže i druge vitamine, minerale te vlakna koji su također potrebni organizmu.
Crvena paprika, grejp, kivi, brokula, jagode, naranče, rajčice, zelje i krumpir neki su od njih.
Zaključak
Vitamin C ima mnogobrojne funkcije i potrebno ga je redovito unositi, najbolje prehranom, a može i kroz suplemente. Kao i u svemu, bitno je ne pretjerivati – do 400 mg dnevno. Kod prevencije brojnih oboljenja naglasak se stavlja na uravnoteženu prehranu, tjelovježbu i dovoljno sna.