Sportske ozljede

Četvrtak, 17. kolovoza 2023.

Sportske ozljede

Kod osoba koje vode aktivan život sportske ozljede nisu rijetkost. Većina se sportskih ozljeda može izbjeći uz adekvatnu pripremu. Zagrijavanje prije te istezanje prije i nakon fizičke aktivnosti povećava fleksibilnost mišića čime se smanjuje rizik od ozljeda.

ŠTO UČINITI U SLUČAJU OZLJEDE?

Kada do ozljede dođe, pravodobna i kvalitetna reakcija može ubrzati oporavak, smanjiti nelagodu, uštedjeti novac zdravstvenom sustavu, a pacijent će biti sposoban ranije se vratiti obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Bol je najčešći razlog dolaska pacijenta u ljekarnu stoga mu je potrebno pomoći u izboru najprikladnijeg analgetika (ibuprofen, acetilsalicilna kiselina, naproksen, paracetamol) za njegove potrebe s obzirom na eventualne kontraindikacije i nuspojave. Ako je ozljeda svježa važno je pacijentu objasniti važnost pridržavanja RICE protokola (akronim od eng. Rest, Ice, Compression, Elevation) koji je općeprihvaćena prva linija tretiranja sportskih ozljeda. RICE se primjenjuje za sve sportske ozljede, osim tendinitisa i bursitisa. Rice protokol se sastoji od četiri koraka:

  • Odmor (eng. Rest) – Pacijentu treba preporučiti mirovanje i prekid fizičke aktivnosti barem dva dana kako se ozljeda ne bi pogoršala. U nekim slučajevima, npr. kada nije moguće izbjeći obavljanje svakodnevnih aktivnosti, preporučuje se upotreba medicinskih pomagala ( štake, longete) kako bi se rasteretilo ozlijeđeno područje.
  • Hlađenje (eng. Ice) – znatno smanjuje edem i upalu, a preporuka je tijekom prvih 48 sati svakih sat do dva barem 10 do 15 minuta stavljati hladne obloge. Duže hlađenje nije potrebno, a hladni oblozi ne smiju biti u direktnom doticaju s kožom kako ne bi nastale ozebline. Sredstvo kojim se hladi potrebno je umotati u pamučnu tkaninu. Tijekom prva dva dana ozljeda se ne smije grijati jer toplina uzrokuje širenje krvnih žila što pojačava edem i nastanak upalnog procesa.
  • Kompresija (eng. Compression) – Uporaba kompresivnih zavoja ili odgovarajućih steznika pomaže u ublažavanju otoka na način da se nakupljena tekućina bolje rasprostire i brže resorbira u okolna tkiva. Važno je da kompresija ne bude prečvrsta kako ne bi zaustavila cirkulaciju. Kompresija se primjenjuje 48 do 72 sata nakon ozljede.
  • Elevacija (eng. Elevation) – Podizanje edema iznad razine srca pomaže u njegovom smanjenju. Savjetuje se prilikom hlađenja, ležanja ili sjedenja podići ozlijeđeni dio (npr. uganuti gležanj položiti na dupli jastuk kada se leži).

Kako bi se ubrzalo cijeljenje hematoma i kontuzija često se savjetuje primjena heparinskih topičkih pripravaka ili pripravaka gaveza i arnike.

U slučaju nastanka ogrebotine ranu je potrebno obilno isprati, najbolje fiziološkom otopinom. Nakon što krvarenje prestane na ranu je potrebno primijeniti površinski antiseptik koji smanjuje mogućnost infekcije. Otvorenu ranu preporučuje se zaštiti od vanjskih utjecaja prikladnim zavojnim materijalom, ovisno o veličini i ozbiljnosti oštećenog tkiva. Kad rana počne cijeliti moguće je primijeniti topičke pripravke koji ubrzavaju zacjeljivanje i smanjuju nastanak ožiljka (dekspantenol ili hijaluronska kiselina).

Također, valja napomenuti i proces bandažiranja (Slika 3.) koji može odigrati vrlo važnu ulogu u prevenciji ozljeda. Najčešće se bandažira skočni zglob. Često su u upotrebi i steznici koji pružaju podršku i stabilizaciju nakon ozljede. Sve je popularnija i upotreba kineziološke trake koja ublažava nelagodu te olakšava cirkulaciju što rezultira opuštanjem mišića i smanjenjem bolova. Daje podršku mišićima, pomaže im da se prekomjerno ne rastegnu ili prekomjerno ne stisnu čime se preveniraju ozljede.

Barem 72 sata nakon ozljede bitno je izbjegavati HARM faktore (akronim od eng. Heat, Alcohol, Running, Massage). Vruće kupke i tople obloge potrebno je izbjegavati radi širenja krvnih žila i povećanog dotoka krvi na ozlijeđeno mjesto. Alkohol pospješuje oticanje i krvarenje te smanjuje zacjeljivanje, a može i maskirati bol pa se ozljeda ne shvati dovoljno ozbiljno. Trčanje i bilo koji oblik fizičke aktivnosti može uzrokovati dodatno oštećenje i opterećenje ozlijeđenog mjesta, a masaža ozlijeđenog mjesta pospješuje otok i krvarenje pa je ozljedi potrebno duže vremena da zacijeli.

PRIPRAVCI ZA SAMOLIJEČENJE

Osnovna zadaća samoliječenja je smanjiti ili ukloniti bol, a analgetik je najbolje odabrati u suradnji s ljekarnikom koji će pomoći u odabiru najprikladnijeg proizvoda, s obzirom na individualne razlike i težinu ozljede. Ljekarnik će vas savjetovati kako izbjeći kontraindikacije, nuspojave i interakcije pojedinih lijekova.

Lijekove za liječenje boli možemo podijeliti na one sa sistemskim učinkom i one s lokalnim učinkom. Lijekovi sa sistemskim učinkom koriste se duže vrijeme i vrlo su učinkoviti, ali su njihove nuspojave izraženije nego kod lijekova s lokalnom primjenom. Stoga ih je potrebno primijeniti samo u slučaju boli i u najnižoj učinkovitoj dozi, u što kraćem vremenu. U nastavku teksta navedena je primjena dostupnih lijekova u OTC režimu (kada ih kupujete u slobodnoj prodaji), a doze i način primjene mogu se razlikovati kada se koriste pod nadzorom liječnika, odnosno kada su propisani na recept.

PARACETAMOL – ima analgetski (smanjuje bol) i antipiretski (snižava povišenu tjelesnu temperaturu) učinak, a smatra se lijekom prvog izbora u terapiji blage do umjerene boli. Uobičajena doza je 500 do 1000 mg četiri puta dnevno (maksimalna dnevna doza je 4000 mg). Iako je siguran za sve skupine bolesnika i sve uzraste, treba biti oprezan jer je hepatotoksičan pri dozama od 8000 mg i u kombinaciji s alkoholom zbog čega se prilikom njegove uporabe ne smije konzumirati alkohol.

ACETILSALICILNA KISELINA – za razliku od paracetamola, osim analgetskog i antipiretskog učinka, pokazuje i protuupalni učinak. Maksimalna dnevna doza je 4000 mg podijeljena u najmanje 4 doze.

IBUPROFEN – spada u skupinu nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) te pokazuje još jači protuupalni učinak od acetilsalicilne kiseline. Uobičajena dnevna doza ibuprofena je 3 puta dnevno po 400 mg.

NAPROKSEN – također spada u skupinu NSAID, a preporučena dnevna doza je 3 puta po 275 mg pri čemu se u slučaju jačih bolova preporučuje uzeti 2 tablete odjednom te još jednu ako je potrebno nakon proteka 8 sati.

KETOPROFEN – još jedan lijek iz skupine NSAID, a dobar učinak je pokazao kod uganuća i iščašenja te kod bolova u leđima. Preporučeno doziranje je 1 kapsula svakih 8 sati po potrebi.

Topikalni (lokalni) pripravci su prisutni u obliku krema, gelova, sprejeva i flastera. Prilikom njihovog odabira potrebno je voditi računa o mjestu primjene. Masniji pripravci pokazuju bolju apsorpciju kroz kožu od vodenih pripravaka, no zbog svoje masne konzistencije generalno su manje prihvatljivi pacijentima. Kreme i gelovi omogućuju utrljavanje pripravka na željeno mjesto. Pripravak je potrebno u dovoljnoj količini lagano utrljati na bolno mjesto. Od topičkih pripravaka razlikujemo:

  • Nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) – imaju analgetski i protuupalni učinak, a u usporedbi s oralno primjenjenim NSAID-ovima imaju znatno manji broj nuspojava. Ovi lijekovi se mogu koristiti samo ako nije ozlijeđena koža, kod blage do umjereno teške boli i upale (istegnuće, uganuće…), ali i kod degenerativnih reumatskih bolesti (npr. osteoartritis zglobova). Doza, način i režim doziranja ovise o ljekovitom obliku i djelatnoj tvari. Lagano se umasiravaju u bolno mjesto sve dok se pripravak ne upije kroz kožu. Na hrvatskom tržištu su prisutni diklofenak, ibuprofen i piroksikam u obliku krema, gelova, flastera i sprejeva.
  • Iritansi – tvari koje na mjestu primjene stvaraju nelagodu i blagu upalu s ciljem ublažavanja boli ozlijeđenog područja. Generalno, svoj učinak ostvaruju neurostimulacijom. Mentol širi krvne žile, uzrokuje hlađenje s analgetskim učinkom i posljedičnom dubinskom toplinom kako se povećava koncentracija. Salicilati (metil-salicilat, etil-salicilat, hidroksietil-salicilat) šire krvne žile, griju, uzrokuju crvenilo, a imaju lokalni analgetski i protuupalni učinak. Na hrvatskom tržištu prisutni su u obliku sprejeva i krema, a pokazuju dobar učinak kod bolova i ukočenosti mišića, bolova u leđima, išijasa, lumbaga, uganuća itd.

Postoji i kombinirani pripravak koji sadrži NSAID i iritans u jednome. Radi se o kombinaciji ibuprofena i levomentola.

OSTALE TERAPIJSKE MOGUĆNOSTI

ETERIČNA ULJA – od davnina je poznat terapijski potencijal eteričnog ulja ružmarina (Rosmarinus officinalis, L.). Osim o kvaliteti, potrebno je voditi računa i o različitim kemotipovima eteričnih ulja. Ružmarin kemotipa 1,8-cineol najbolje je pokazao analgetski i protuupalni učinak te vrlo dobar učinak na poboljšanje cirkulacije. Osim eteričnog ulja ružmarina, potencijal kod sportskih ozljeda su pokazali i eterično ulje polegnutog zimzelena (Gaultheria procumbens L.) te eterično ulje paprene metvice (Mentha x piperita, L.). Prilikom primjene spomenutih eteričnih ulja treba voditi računa da se ona ne primjenjuju direktno na kožu već se razrjeđuju s baznim uljima (npr. ulje lješnjaka).

ARNIKA/BRĐANKA (Arnica montana L.) – pokazuje dobar učinak kod hematoma, iščašenja, istegnuća, fraktura i reumatskih bolova. Na tržištu dolazi u obliku masti, krema, gelova i tinktura. Važno je spomenuti da oralna primjena arnike nije dopuštena jer može biti fatalna. Naime, uzeta oralno može izazvati zastoj srca, oštećenje organa, povraćanje, krvarenje pa i smrt. Također, topički pripravci mogu izazvati dermatitis i druge neželjene kožne reakcije pa se u tom slučaju treba prekinuti s upotrebom.

CRNI GAVEZ (Symphytum officinale L.) – zahvaljujući alantoinu koji potiče umnožavanje stanica i obnovu tkiva tradicionalno se koristi u obliku masti ili kao monodroga za sve vrste ozljeda, rana, ulceracija, fraktura i hematoma. Pripravci gaveza ne smiju se unositi oralno zbog izrazitog hepatotoksičnog učinka.

KAMFOR – nalazi se u sastavu nekih topičkih pripravaka za tretiranje ozljeda. Dolazi u koncentracijama od 0,1 do 3%. Djeluje analgetski, anestetički (uzrokuje anesteziju, neosjetljivost) i antipruritički (ublažava ili uklanja svrbež), a svoj učinak ostvaruje stimulacijom živčanih završetaka. U većim koncentracijama može izazvati crvenilo kože.

KADA SE NE PREPORUČUJE SAMOLIJEČENJE?

Ozlijeđena se osoba ne bi smjela samoliječiti u slučaju vrlo jake boli, ako bol traje dulje od 2 tjedna ili u slučaju da se intenzitet boli s vremenom pojačava. Trudnicama u trećem tromjesečju trudnoće kao i djeci mlađoj od 2 godine također se ne preporuča samoliječenje. U situacijama sumnje na prijelom, kod deformiranog zgloba, ozlijeđenog mišića, neuobičajenog raspona pokreta, prisutnosti mučnine, povraćanja, vrućice ili drugih simptoma koji upućuju na teže ozljede ili infekcije valja potražiti pomoć liječnika ili hitnu medicinsku pomoć.

Literatura:

Autor: Petar Fuš, mag. pharm.
×

Naša web stranica koristi kolačiće (tzv. COOKIES) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti, analize korištenja naše web stranice, radi pružanja prilagođenog sadržaja i oglasa, te kako bi Vam pružili sadržaj trećih strana s kojima imamo odnos. Klikom na "Prihvaćam" pristajete na korištenje kolačića. Sve o korištenju i reguliranju kolačića možete pronaći na poveznici.