Povećanje učestalosti upala dišnih puteva tijekom hladnijih dana sa sobom nosi i čestu pojavu povišene temperature kod djece. U većine roditelja povišena temperatura djeteta uzrokuje strah da je riječ o teškoj bolesti. No u većini slučajeva ona predstavlja tek popratnu pojavu nedužnih infekcija koje prolaze bez specifičnog liječenja (npr. antibiotikom).
Povišena tjelesna temperatura jedan je od prirodnih načina obrane organizma protiv uzročnika infekcije. Ipak, u manjem postotku može biti znak teških upalnih procesa u organizmu. Da biste prepoznali znakove koji ukazuju na stanja koja zahtijevaju neodgodivi liječnički pregled i učinkovito pomogli svom djetetu, potrebno je upoznati se s temeljnim preporukama za postupanje u slučaju pojave povišene temperature.
Kako mjeriti temperaturu?
Povišena tjelesna temperatura znak je bolesti, navodi nas na povećani oprez i traženje njezinog uzroka. Tek temeljem izmjerene tjelesne temperature može se donijeti odluka o daljnjem postupanju (pojačano davanje tekućine, rashlađivanje, davanje lijekova ili traženje liječničke pomoći).
Određivanje temperature samo opipom djeteta vrlo je nesigurno. U djece do godine dana preporučuje se mjeriti temperaturu rektalno (u guzi) stavljanjem užeg dijela toplomjera oko 2 cm u otvor debelog crijeva. Kod veće djece uži kraj toplomjera se stavlja u središte pazuha, koje smo prethodno posušili, a zatim se nadlaktica prisloni uz tijelo.
Normalna tjelesna temperatura mjerena rektalno je oko 37,5°C a pod rukom do 37°C. Ako je dijete aktivno (plač, hranjenje, kretanje) ili ako je u toplom okruženju ili pretoplo obučeno, tjelesna temperatura koja se mjeri rektalno može dosegnuti i 38°C.
Kako i kada snižavati temperaturu?
Snižavanje temperature preporučuje se tek kada ona poraste iznad 38°C pod pazuhom, odnosno 38,5°C rektalno. Točnije, preporuke su snižavati temperaturu ako dijete pokazuje znakove klonulosti i promjene raspoloženja. Tako u djeteta koje veselo trčkara i ima 39°C nije nužno dati lijek, dok je djetetu s tek neznatno povišenom temperaturom koje izgleda umorno i plačljivo potrebno dati lijek.
Temperatura se može snižavati lijekovima i hlađenjem.
1) FIZIKALNE METODE
- Prostorija u kojoj dijete boravi treba biti rashlađena na temperaturu ne višu od 22 °C, a preporučuje se da dijete nosi laganu odjeću od prirodnih materijala (pamuka) koja dobro upija vlagu i lako predaje suvišnu toplinu u okolinu.
- U slučaju davanja lijeka za snižavanje povišene tjelesne temperature preporučuje se pričekati dvadesetak minuta prije negoli dijete počnemo hladiti tuširanjem ili kupanjem u kadici. Često je pri povišenoj tjelesnoj temperaturi prisutna i drhtavica. To je potpuno normalno jer je u centru za regulaciju tjelesne temperature u mozgu u tom trenutku poradi infekcije određena viša temperatura od normalne pa tijelo, odnosno mišići, svojim radom (drhtavicom) stvaraju dodatnu energiju pomoću koje nastoje izjednačiti zadanu temperaturu. Kada počinje djelovati lijek za snižavanje povišene tjelesne temperature tj. snizi se zadana temperatura u centru za regulaciju prestaje i drhtavica, a nerijetko hladne noge postaju tople. Kad želimo sniziti povišenu tjelesnu temperaturu kupanjem može se dogoditi da uslijed osjećaja hladnoće kupke dođe do drhtanja i porasta tjelesne temperature za 1-2 stupnja umjesto očekivanog pada. Najpogodnije je napuniti kadicu (dva do tri prsta) s vodom temperature oko 37 °C ( 2-3 stupnja niže od temperature tijela) i pustiti da se dijete u njoj igra oko 20 minuta i tako lagano hladi.
- Stavljanje obloga od mlake vode primjenjuje se tako da se mokrom, ocijeđenom pelenom ili plahtom dijete omota od vrata do pete. Preko toga stavlja se deblji, suhi frotirski ručnik. Nakon pet minuta oblog se skida, dijete potpuno razmota i istrlja ručnikom. Takav postupak snižavanja temperature ponavljati dokle god je potrebno.
- Zbog opasnosti od dehidracije dijete treba piti što više tekućine jer su potrebe za tekućinom uslijed visoke temperature 2-3 puta veće. Najbolji znak manjka tekućine je pojava suhoće usnica i jezika koji postaje bijel.
Pod svaku cijenu treba izbjegavati stavljanje obloga natopljenih alkoholom jer alkohol isušuje i prolazi kroz kožu, a u krv može dospjeti i inhalacijom alkoholnih para.
2) LIJEKOVI
Lijekovi se daju ako temperatura prelazi 38,5°C mjerena u guzi. Lijek se mora dati u točnoj dozi s obzirom na dob i težinu djeteta te u prikladnom obliku. Prije primjene obavezno pročitati uputu o doziranju lijeka te lijekove primjenjivati u skladu s uputama i prema preporuci liječnika i ljekarnika.
- Prvi lijek izbora jest paracetamol. Primjenjuje se u obliku čepića i sirupa, u dozi od 10 mg na kilogram tjelesne mase. Djelovanje počinje unutar 30 minuta, razmak je uzimanja 3 – 4 sata. Maksimalna dnevna doza jest 40 – 60 mg/kg tjelesne mase, podijeljena na 3 – 4 doze.
Iskustva su pokazala da se puno veća šteta može dogoditi od prevelike količine lijekova za snižavanje vrućice negoli od nje same. U procesu razgradnje paracetamola u organizmu se stvaraju razgradni produkti koji su toksični. Prirodni mehanizmi neutralizacije tih spojeva u potpunosti sprječavaju neželjene učinke. Tek ako se koncentracije lijeka značajno povećaju iznad dopuštene razine dio ovih produkata ne može biti neutraliziran. Stoga je vrlo važno pridržavati se uputa o dozama i učestalosti primjene. Znakovi trovanja javljaju se kada doze premašuju 90 mg na kg na dan. Prvi znakovi trovanja su nespecifični, najčešće se javljaju mučnina i povraćanje. Tek dan kasnije javljaju se znakovi zatajenja jetre, bubrega i poremećaj svijesti. U prvim satima liječenje je učinkovito, dok u kasnijoj fazi njegov učinak značajno slabiji.
- Drugi lijek izbora je ibuprofen, a primjenjuje se u dozi od 5-10 mg na kilogram tjelesne mase, svakih 6 – 8 sati.
Djeci mlađoj od tri mjeseca ne smiju se davati lijekovi za skidanje tjelesne temperature ako se prije toga niste konzultirali s liječnikom.
Acetilsalicilna kiselina (Aspirin, Andol) ne smije se davati djeci mlađoj od 16 godina.
Nužno je kod kuće imati prikladan lijek za snižavanje temperature prije nego što se dijete razboli.
Febrilne konvulzije
Nakon rođenja djeteta nastavlja se buran proces sazrijevanja mozga pa je do pete ili šeste godine ono osjetljivo na visoku temperaturu koja uz pridruženi manjak tekućine može uzrokovati febrilne konvulzije (u narodu poznato kao “fras”). To je napadaj grčeva pri kojima dijete ne diše, poplavi i izgubi svijest. Može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko sati. Nakon dugotrajnih napada mogu se pojaviti znakovi oštećenja mozga različitog stupnja. Ako je dijete sklono febrilnim konvulzijama temperaturu je potrebno snižavati već od 37,5 ˚C mjereno pod rukom.
Kada je potrebno javiti se liječniku?
Povišena temperatura u novorođenčadi i dojenčadi mlađe od tri mjeseca nalaže poseban oprez. Dijete je potrebno razodjenuti, primijeniti lijek za snižavanje temperature (paracetamol čepići ili sirup) i ponuditi tekućinom. Dvadesetak minuta nakon primjene lijeka možete dijete kupati u vodi zagrijanoj na 37°C. Nakon toga treba potražiti pomoć pedijatra jer visoka temperatura u dojenčadi može biti znak težih infekcija. Ne preporučuje se odlagati posjet liječniku jer su drugi znakovi teških i po život opasnih infekcija u toj životnoj dobi često prikriveni, a bolest se može naglo pogoršati već tijekom nekoliko sati.
U starije djece preporučuje se istoga dana potražiti liječničku pomoć ako je temperatura viša od 40°C jer to također može biti znak težih bakterijskih infekcija. Treskavice (jako drhtanje) u vrijeme porasta temperature i/ili loše opće stanje djeteta svakako nalažu neodgodivi posjet pedijatru.
Nabrojat ćemo još nekoliko čvrstih smjernica koje su znak da dijete treba odvesti na liječnički pregled:
- ako je dijete uz povišenu temperaturu pojačano pospano i teško se budi
- ako povišena temperatura uz simptome poput začepljenog nosa i kašlja traje dulje od tri ili četiri dana
- ako je povišena temperatura prisutna svakodnevno tijekom četiri dana bez obzira na dob djeteta
- ako uz povišenu temperaturu dijete ima bilo koji od sljedećih simptoma – povraćanje ili proljev, glavobolja, ukočeni vrat ili osjetljivost na jako svjetlo, malaksalost, odbijanje tekućine, bolovi prilikom mokrenja, teška upala grla, otežano disanje i bolovi u prsnom košu ili bolni i otečeni zglobovi.