Za boju kože odgovorna su tri pigmenta: melanin (žuti – crni), karoten (narančasti), hemoglobin (crveni). Melanin koji nastaje u melanocitima igra važnu ulogu u zaštiti stanica kože od štetnog UV zračenja, ali i u nastanku smeđih mrlja.

Što je hiperpigmentacija?

Hiperpigmentacija je uobičajeno dermatološko stanje u kojem su pojedina područja kože tamnija od okolne. Rezultat je to povećanog stvaranja melanina uslijed djelovanja različitih unutrašnjih i vanjskih čimbenika. Hiperpigmentacijske promjene javljaju se kod svih tipova kože, neovisno o dobi i spolu. Najčešće se javljaju na mjestima koja su najviše izložena suncu: licu, vratu, ramenima, dekolteu i dlanovima.

Pojam hiperpigmentacije uključuje melazmu, postupalnu hiperpigmentaciju i pigmentne mrlje (efelide i lentigine).

Melazmu karakterizira pojava tamno smeđih, oštro ograničenih, gotovo simetričnih područja hiperpigmentacije koja se obično javljaju na čelu, sljepoočnici, obrazu, nosu te iznad gornje usne. Javlja se u 70 – 90% trudnica (melasma gravidarum, maska trudnoće) i u žena koje uzimaju oralne kontraceptive, ali u manjoj mjeri se javlja i kod muškaraca (10%) te žena koje nisu trudne. Pigmentacijske se promjene kod većine žena nakon poroda i prestanka uzimanja kontraceptiva postupno povlače, dok kod muškaraca melazma rijetko izblijedi. Melazma se često pojačava izlaganjem suncu, a poboljšava zimi.

Postupalna hiperpigmentacija posljedica je prekomjerne proizvodnje melanina ili nepravilne raspodjele pigmenta nakon upale ili ozljede, a javlja se kod svih tipova kože. Može se pojaviti nakon infekcija kože, acne vulgaris, alergijskih reakcija, psorijaze ili kozmetičkih postupaka.

Staračke ili sunčane pjege (solarni lentigo) su ravne, svjetlo do tamno smeđe ovalne mrlje koje obično nastaju zbog kroničnog izlaganja suncu, a najčešće se pojavljuju na dijelovima kože izloženih suncu kao što su čelo, obrazi, nos, podlaktice, gornja strana šake, ramena i dekolte. Obično se pojavljuju nakon 40. godine života i povezane su sa starenjem kože. Za staračke pjege karakteristično je da ne blijede.

Sunčane pjege (efelide) javljaju se u obliku sitnih mrlja koje najčešće možemo uočiti na nosu i obrazima. Broj i intenzitet pjega ovisi o izloženosti suncu. Efelide se javljaju već u ranoj dječjoj dobi te su naglašenije tijekom ljeta i za razliku od solarnih lentiga, blijede zimi.

Premda hiperpigmentacije ne ugrožavaju zdravlje, mogu znatno utjecati na kvalitetu života. Dok se pojedine hiperpigmentacijske promjene nakon nekog vremena povlače same od sebe, neke od njih će zahtijevati pojačane tretmane i posebnu njegu.

Mogućnosti u terapiji hiperpigmentacija

U liječenju i prevenciji bilo kakvog oblika hiperpigmentacije izuzetno je važno ograničiti izloženost kože suncu te koristiti adekvatnu zaštitu.

Osim općenitih savjeta postoji više terapijskih mogućnosti za liječenje hiperpigmentacija, od topikalnih pripravaka do dermatoloških tretmana.

Topikalni pripravci

Topikalni su pripravci sveprisutni u liječenju i kontroli hiperpigmentacije.

Kao zlatni standard za liječenje hiperpigmentacija primjenjuje se hidrokinon koji inhibira enzim ključan za stvaranje melanina, tirozinazu. Najčešće se primjenjuje u koncentraciji od 2 do 4% kao receptni dermatik sam ili u kombinaciji s tretinoinom i fluocinolon acetonidom ili kortikosteroidom te drugim aktivnim sastojcima.

Arbutin (iz ekstrakta medvjetke) je derivat hidrokinona kojeg karakterizira značajno manji toksični učinak na melanocite. Premda nije jednako snažan kao hidrokinon, jednako tako inhibira tirozinazu.

Kojična kiselina prirodni je metabolit gljivica koji djeluje inhibicijom aktivnosti kateholaze tirozinaze. Koristi se u koncentraciji od 0,2 do 1%. Studije su pokazale manju učinkovitost kojične kiseline u odnosu na hidrokinon te povezanost iste s razvojem kontaktnog dermatitisa.

U terapiji hiperpigmentacija nezaobilazni su i retinoidi koji potiču obnovu epidermalnih stanica te pokazuju protuupalni učinak.

Azelaična kiselina inhibira tirozinazu i ima antiproliferativni učinak (sprječava dijeljenje stanica). Značajno sigurnija od hidrokinona, u koncentraciji od 20% pokazuje jednaku učinkovitost kao krema s 4% hidrokinona.

Uz navedene aktivne sastavnice, dobre rezultate u terapiji hiperpigmentacije pokazuje na široko primjenjivana askorbinska kiselina (vitamin C), niacinamid (aktivan je oblik vitamina B3), hidroksi kiseline (AHA i BHA), cisteamin te tiamidol.

Osim topikalnih preparata, brojne studije su pokazale dobru učinkovitost oralne primjene traneksamične kiseline, topikalno i oralno primjenjivanog melatonina i glutationa.

Važno je napomenuti da se prije primjene pojedinog preparata koji je dostupan u bezreceptnom režimu kao dodatak prehrani ili pak kozmetički pripravak, posavjetujete sa stručnom osobom zbog smanjenja mogućih neželjenih učinaka te odabira optimalne terapije.

Dermatološki tretmani

Kemijski piling uključuje nanošenje otopina kiselina na zahvaćena područja s ciljem uklanjanja odumrlih stanica kože i melanina te stimulacije razvoja novih stanica normalne pigmentacije. U tu svrhu se koriste preparati koji sadrže glikolnu, trikloroctenu, mliječnu, fitinsku, salicilnu kiselinu te polihidroksi kiseline (laktobionska kiselina), ali i Jessnerova otopina. Iako kemijski pilinzi ima brojne prednosti, potrebno je pristupiti s oprezom, posebice tijekom ljetnih mjeseci. Nuspojave variraju od blagih prolaznih učinaka, poput peckanja i iritacije kože, do ozbiljnijih poput ožiljaka, infekcija i neželjenih pigmentnih promjena.

Sve češće se spominje primjena lasera u terapiji hiperpigmentacije. Sličnog je učinka kemijskom pilingu, ali omogućava znatno bolju preciznost i kontrolu u uklanjanju mrlja. Osim navedenih dermatoloških tretmana, pozitivni učinci na hiperpigmentaciju uočeni su i kod primjene mikroiglica (microneedling), krioterapije, mikrodermoabrazije i mezoterapije.

Literatura:

Autor: Klara Blažeka, mag. pharm.
×