Dah je most koji povezuje tijelo i mozak. Podsjetimo se: Bez hrane možemo živjeti i do dva mjeseca, bez vode dva tjedna, ali bez zraka samo nekoliko minuta. Svakodnevno smo opterećeni brigom oko hrane koju jedemo, bilo da se sastavlja jelovnik za taj ili sljedeći dan ili razmišljamo o kvaliteti i količini hrane koju konzumiramo. Čovjek današnjice svjestan je koliko je važno pijenje dovoljne količine vode, dok zrak i disanje uzima potpuno “zdravo za gotovo”.
Disanje je pokret udisanja i izdisanja zraka iz pluća pomoću dijafragme i međurebrenih mišića. Naše disanje uglavnom automatski nadzire medulla oblongata, izbočina gdje se čvor kralježnice veže za mozak. Ipak, možemo i sami nadzirati disanje do određenog stupnja, npr. kad radimo vježbe dubokog disanja ili ronimo.
Respiracija je kemijski proces unutar stanica, pri kojem tvari iz hrane oksidiraju i proizvode energiju, a ugljični dioksid i ostale štetne tvari izbacuju se iz sustava. Kada bi se te štetne tvari samo nagomilavale, stanice bi s vremenom izumrle. Zato sićušni krvni spremnici, koji okružuju alveole u plućima, vraćaju štetne tvari u pluća, odakle se izbacuju izdisanjem, a zamjenjuje ih kisik pri udisaju. Ovaj složeni proces naziva se izmjena plinova.
Proces udisanja kisika i izdisanja otrovnih tvari nužan je za preživljavanje. Sve teškoće koje su povezane sa disanjem, odrazit će se na organizam u cjelini. Napajanje stanica kisikom zajednički je zadatak dišnog i krvožilnog sustava. Budući da pluća izlučuju štetne tvari, kao što to čine i koža, bubrezi i crijeva, problem koji nastaje u bilo kojem od sustava, opteretit će sve druge sustave.
Zrak sadrži bitne elemente, koji su važan izvor za život, kao i oni iz hrane i vode, a ispravno disanje pridonosi zdravlju i dugovječnosti više nego ispravna ishrana. Činjenica je da vrlo malo ljudi danas zna pravilno disati. Zrak je toliko promijenjen i zagađen, da većina ljudi ne prima dovoljne količine dobrog, čistog i kvalitetnog zraka. Ovdje obavezno treba spomenuti i pušenje. Ako je kvaliteta zraka dobra, a ne dišemo ispravno, naše ga tijelo ne može ispravno apsorbirati, cirkulirati i iskoristiti bitne elemente sadržane u zraku, niti može ispravno izvoditi dugi niz drugih vitalnih funkcija koje izravno ovise o ispravnom disanju.
Sigurno ste već promatrali kako dišu bebe i životinje. Oni dišu trbuhom. Trbuh se širi na udisaj i stegne na izdisaj. To je prirodno dijafragmalno disanje, način disanja, za koji su naša tijela i stvorena. Zašto većina nas ne diše tako? Zbog pasivnog životnog stila, puno sjedenja, loše fizičke kondicije, pretilosti, kroničnog stresa i zamora disanja, odrasle osobe uglavnom dišu visoko, gornjim dijelovima svojih pluća, pomoću ključne kosti i gornjih rebara koji usisavaju zrak u uske prostore povrh plućnih krila, umjesto da koriste dijafragmu za udisanje dolje prema trbuhu, kako bi niže napunili velike rese plućnih krila zrakom.
Klavikularno gornje plućno disanje, koje je ekstremno neučinkovito, hitan je odgovor tjeskobi i stresu i način je disanja povezan sa hiperaktivnim ” bori se ili bježi ” sustavom. Za većinu odraslih ovo je postao uobičajeni način disanja.
Ispravnim dubokim disanjem dijafragma pri udisanju siđe u trbušnu šupljinu, proširuje donji dio plućnog krila i dopušta uvlačenje zraka duboko u prostrane komore nižih plućnih resa. Kod izdisaja, trbušni zid je uvučen i dijafragma se diže uvis, gurajući zrak iz pluća. Dijafragmalno disanje nije samo najučinkovitiji način disanja, već također potiče dijafragmu na obavljanje druge vitalne funkcije koja joj je namijenjena, a to je pomoći srcu pri pumpanju krvi kroz tijelo. Preuzimajući golemu količinu posla sa srčanog mišića, naše srce ima priliku predahnuti i odmoriti se. Zasigurno nam se time produžuje i naš životni vijek.
Kada dijafragma pri udisaju siđe u trbušnu šupljinu, jak je unutarnji pritisak na šuplju venu, a ona je glavna vena koja odvodi istrošenu krv iz trbušnih organa i dostavlja je do srca i pluća, kako bi se izbacio ugljični dioksid i obnovile zalihe svježeg kisika u krvi.
Činjenica da se mozak ispire sa oko dvije tisuće litara krvi dnevno i da cerebralna kora sadrži oko tisuću metara mikrokapilara po gramu, govori koliko je važno održati cirkulaciju krvi kroz mozak i koliko je to težak posao za srce, posao koji je još teži kada se radi protiv sile gravitacije. Duboko trbušno disanje uvelike rasterećuje srce i prebacuje dio posla na dijafragmu, koja sa svakim dahom pomaže pumpati krv do mozga. Kao najmoćniji mišić u tijelu, vrši pritisak na jetru, slezenu, crijeva, bubrege, nadbubrežne žlijezde, limfne žlijezde i trbušne krvne žile, te ih masirajući, potiče njihov rad i poboljšava njihove funkcije.
Kada smo krajnje napeti, jako ljuti, tjeskobni ili uzrujani, naš dah postaje kratak i plitak, te je zadržan u gornjim plućima, dok dijafragma ostaje zamrznuta. Kada vam se to sljedeći puta dogodi, pokušajte sljedeće: sjednite uspravno, izravnajte kralježnicu, stopala neka budu na podu. Dišite duboko služeći se dijafragmom. Lagano udišite zrak šireći trbušnu šupljinu, zatim zrakom ispunite donji dio plućnog krila, pa sve do gore. Izdišite istim redoslijedom, prvo potisnite zrak iz trbuha, zatim iz donjeg, pa gornjeg dijela prsnog koša. Dišite usporenim tempom koji vam odgovara. Možete si pomoći podizanjem ruku prilikom udisaja i spuštanjem prilikom izdisaja. Tjeskoba i ljutnja vrlo brzo iščeznu, tijelo i mozak se opuste i oslobode napetosti. Kada dišemo usporeno i duboko, stanje tjeskobe ili ljutnje se ne može održati. Duboko disanje odmah isključuje živčani sustav iz “bori se ili bježi” akcijskog kruga i tako onemogućuje prijenosnicima živčanih signala dovođenje hormona stresa.
Dišite svakodnevno 5-15 minuta, ujutro i navečer, dubokim disanjem. Po mogućnosti u prirodi ili kod otvorenog prozora. Ubrzo ćete osjetiti pozitivne posljedice, imat ćete više energije, postat ćete otporniji na stres, rjeđe ćete biti loše volje, ojačat će vaš imunološki sustav. Istraživanja rađena u Kini i Indiji pokazala su sljedeće dobrobiti dubokog disanja:
- prosječno savijanje dijafragme se poveća, čime se poveća i opći kapacitet pluća
- nakon samo 15 minuta dubokog disanja, prosječan volumen zraka uvučen po dahu, podigne se za %, dok je prosječan broj udisaja po minuti padne sa 15 na 5. Disanje postaje učinkovitije.
- vježbom dubokog disanja raste broj eritrocita, što povećava kapacitet krvi za držanje i nošenje kisika.
- sve probavne funkcije se odmah poboljšaju nakon niza vježbi dubokog disanja, koje stimulira izlučivanje žuči, pepsina i drugih probavnih sokova u jetri, želucu i gušterači. Povećava peristaltičke kontrakcije u cijelom probavnom sustavu.
- aktivira unutarnje tjelesno čišćenje
Ono što je najzanimljivije, potpuno je besplatno. Zrak koji udišemo, cijelo je vrijeme oko nas. Treba samo odvojiti dva puta dnevno po 15 minuta, otvoriti prozor ili još bolje, otići u prirodu i otkriti našu neraskidivu povezanost sa drvećem koja su pluća našega planeta.
“Svaki vaš udisaj je čin stvaranja. Molekule zraka su nasumične i kaotične. No, kada uđu u vaše tijelo, čudesno stječu svrhu i identitet. Bi li ijedan čin mogao biti kreativniji? Povezujući se s neurotransmiterom, atom kisika mogao bi postati dijelom sretne misli. Ili bi se mogao pridružiti molekuli adrenalina i proći kroz vas kao drhtaj straha. Povezan s glukozom mogao bi nahraniti stanicu mozga ili se žrtvovati na bojnom polju, tako što će postati dio leukocita poslanih u napad na bakterije uljeze. Tako teče rijeka života-rijeka tijela-nesputano, inteligentno i kreativno.”