Bjesnoća je smrtonosna virusna bolest centralnog živčanog sustava, koja se manifestira simptomima upale mozga i leđne moždine. Riječ je o zoonozi, bolesti životinja sisavaca, od koje ljudi oboljevaju nakon ugriza životinje zaražene virusom bjesnoće, koja može, ali i ne mora imati nikakve simptome bolesti.
Bolest postoji na svim kontinentima. S više od 60000 slučajeva ljudskih smrti godišnje, bjesnoća je globalno javnozdravstveni problem. Bjesnoća se ubraja u najteže i najsmrtonosnije akutne virusne bolesti današnjice. Premda je opisana još u vrijeme prije Krista, u pravilu i danas završava smrću.
Uzročnik bjesnoće (rabdovirus) napada mozak i leđnu moždinu uzrokujući raširenu upalu mozga i moždine, a budući da ima afinitet za tkivo središnjeg živčanog sustava, uzrokuje niz neuroloških simptoma: jake bolove, smetenost, poremećeno mentalno stanje, hidrofobiju te paralitičke simptome.
Jednom nastala infekcija središnjeg živčanog sustava ne može se više spriječiti
Širenje tijelom odvija se aktivnim umnažanjem virusa u Schwanovim stanicama i živčanim vlaknima perifernih živaca. Organi bliže središnjem živčanom sustavu budu brže i jače zahvaćeni.
Virus se, osim u živcima, umnaža i u epitelnom tkivu žlijezda slinovnica i u rožnici. Infekcija slinovnica povezana je s agresivnim ponašanjem zaražene osobe i mehanizmom kojim se virus na određeni način osigurava maksimalno povećanje šansi za opstanak, tj. prelazak na novog domaćina. Klinički znakovi bolesti javljaju se nakon različito duge inkubacije u tri stadija (prodormalni, ekscitacijski i paralitički) i dva najčešća oblika-agresivni i tihi.
Uzročnik se nalazi u slini zaražene životinje, a na čovjeka se prenosi ugrizom ili rijeđe, kontaktnim putem sa zaraženom mozgovinom, krvlju, slinom i drugim sekretima životinje, koju u žrtvu mogu ući preko sitnih, neprimjetnih traumatskih ranica, posjekotina, preko sluznice oka, nosa, usta a moguć je i prijenos aerosolom. Virus je vrlo osjetljiv na vanjsku okolinu te je potreban blizak kontakt s otvorenim tkivom i završecima živaca da bi se razvila neurološka bolest. U organizam ne može ući preko neoštećene kože.
Zaštita postoji
Iako teška bolest i najčešće smrtna ishoda, bjesnoća se može spriječiti odgovarajućom skrbi (imunoprofilaksom) čemu je pridonijelo jedno od najepohalnijih otkrića medicine ikada, antirabično cjepivo Louisa Pasteura 1885, a godinama kasnije proizvodnja specifičnog zaštitnog antirabičnog imunoglobulina.
Imunoprofilaksa je stvaranje imunosnog odgovora umjetnim putem. Provodi se najčešće cijepljenjem kojim aktiviramo vlastiti imunosni sustav da sam proizvodi protutijela protiv uzročnika neke bolesti i unošenjem u tijelo već gotovih ljudskih protutijela-lijekova-hiperimunih globulina, koji se proizvode iz plazme dobrovoljnih davatelja hiperimune plazme, prije toga imuniziranih na specifične uzročnike zaraznih bolesti.
Cijepljenje i davanje gotovih protutijela može se obaviti prije moguće izloženosti nekom uzročniku ili odmah i čim prije nakon izloženosti uzročniku. Prethodno je važno ranu ili ogrebotinu sumnjivu na kontakt sa zaraženom slinim i drugim sekretima potencijlno sumnjive životinje odmah temeljito isprati vodom i sapunom.
Izvor zaraze za ljude u 90% slučajeva su kućni ljubimci, psi i mačke.
Savjeti za uspješnu prevenciju:
- Redovito cijepite pse i mačke te ostale ugrožene domaće životinje
- Naučite djecu da ne diraju nepoznate životinje, osobito lutalice i divlje male glodavce
- Izbjegavajte kontakte s nepoznatim životinjama, lutalicama, osobito ako se neobično ponašaju
- U slučaju ugriza odmah doznajte podatke o vlasniku i procijepljenosti životinje
- Odmah otiđite u ambulantu, gdje će vam očistiti i oprati ranu i gdje ćete dobiti potrebnu antirabičnu i antitetanusnu imuno serološku profilaksu