Veliki broj žena pati od tegoba vaginalnih infekcija,a samo mali broj zbog toga odlazi ginekologu. Svaka žena u svom životu barem jednom se susretne s upalom rodnice. Uzrok velike učestalosti upala proizlazi iz ženske anatomije, ulaz u rodnicu blizu je otvora debelog crijeva, pa je velika mogućnost da mnogobrojne bakterije iz debelog crijeva dospiju u rodnicu i uzrokuju upale-vaginitis. Rodnica, zbog sluznice kojom je prekrivena, podložna je vanjskim utjecajima i razvoju infekcije. Tu postoje obrambeni mehanizmi koji štite sluznicu i sprečajaju naseljavanje štetnih mikroorganizama.
Doderleinovi bacili stalni su stanovnici rodnice u razdoblju spolne zrelosti žene, oni iz glikogena normalno sadržanog u epitelnim stanicama sluzi stvaraju mliječnu kiselinu koja održava kiselost (oko 4,1 ) čime se štiti prodor patogenih bakterija. U zdravoj uravnoteženoj vaginalnoj flori prevladavaju laktobacili. Kad je narušena ravnoteža vaginalne mikroflore gubi se njena funkcija prirodne barijere te dolazi do porasta pH vrijednosti što dovodi do nagomilavanja patogenih bakterija iz crijeva. Statistika govori da samo 30-40 % žena ima uravnoteženu vaginalnu floru.
Poremećaj vaginalne flore najčešće se javlja u reproduktivnoj dobi žene, a izraženi simptomi često su posljedica hormonalnih promjena tijekom menstrualnog ciklusa, uzimanja kontraceptiva, trudnoća, postmenopauza, kao i neke bolesti-dijabetes, liječenje kortikosteroidima, pad imuniteta, stres te neodgovarajuće održavanje intimne higijene.
Najčešći uzročnik bakterijske vaginoze je Gardnerella vaginalis, a prisutnost te bakterije omogućava razvoj i drugih anaerobnih bakterija i glijvica poput Candide albicans. Dijagnoza se postavlja na temelju ginekološkog pregleda i mikroskopskog pregleda vaginalnog sekreta, a terapija se određuje prema uzročniku.
Gotovo sve tegobe nastaju zbog poremećaja vaginalne flore, pa najvažniju ulogu u sprečavanju infekcija ima održavanje blago kisele vrijednosti sluznice rodnice. Da bi to postigli moramo poraditi na higijeni – pranje tekućim sapunima namjenjenih intimnim djelovima, nošenjem pamučnog donjeg rublja i redovita zamjena higijenskih uložaka.
Najnovijim istraživanjima dokazano je da određeni sojevi laktobacila u peroralnoj i lokalnoj primjeni imaju terapeutski učinak. Najučinkovitijim se pokazala kombinacija dviju vrsta laktobacila i to L. rhamnosus GR-1 i L. reuteri RC-14. U svrhu prevencije preparat treba uzimati peroralno jednom na dan tjekom četiri tjedna, a kod već prisutnih infekcija dodatno se u prvom tjednu terapije uvode i vaginalni pripravci laktobacila.
Tjekom antibiotske terapije najčešće dolazi do disbalansa vaginalne flore pa se svakako preporuča primjena laktobacila za vrijeme trajanja terapije antibioticima, a i nakon nje još dva do šest tjedana.